English

Najteže je biti ono što nisi

Objavljeno, 22.4.2021. | Blog/Vlog

Najteže je biti ono što nisi

– pogledala sam video o čitanju ulomka iz romana Uliks od James Joyce-a prije četri god, na festivalu Bloomsday u Puli

– nije bilo tako grozno kao što sam se osjećala – a ja sam mislila da je bilo očajno. Sjećam se da sam jedva to isfurala: slova su bila ogromna, Joyceov tok svijesti, bez točke i zareza.

– Znate zašto mi je bilo teško? Zato što sam se pravila da mi nije. Ne toliko pred drugima, došla sam tamo sa štapom, nego pred sobom. Nisam to htjela prihvatiti, htjela sam čudo – i stalno sam se nadala da ću se ujutro probuditi normalna. Tako sam potrošila preko nekoliko godina.

– najteže je bilo truditi se biti ista i živjeti život kao prije a nisam mogla, i to me jako frustriralo,ljutilo i sramila sam se zbog toga. Tako sam sama sebi servirala toksičnu kemiju i emocionalni stres godinama. A upravo to mi je stvaralo upale – stres.

– s druge strane, ful sam ponosna na sebe: prihvaćala sam takve ponude, sudjelovala na Bloomsdayu nekoliko godina zaredom i pojavila bih se i odradila to i sve drugo – bez obzira koliko mi je bilo teško

– Znate kad mi je postalo bolje i skužila sam da više nemam puno simptoma koje sam prije imala? – kada mi je postalo svejedno, i odlučila sam se smijati. Usput sam jako zavoljela život i sebe. Jako sam samu sebe dobro zabavljala.

– svi imaju slabosti i mane, čak i ako se ne vide. A najljepši su ljudi, barem meni, oni koji se usuđuju biti to što jesu. Kao Kintsugi zdjele.

Share to:

Pretplati se!

Pretplati se na blog putem e-pošte i budi obaviješten o novim člancima

Slažem se da se ova e-mail adresa koristi za prijavu na newsletter