Dora
Objavljeno, 22.6.2018. | Priče za djecuIlustrirala: Kristina Tot Kaša ww.totkasa.art.hr
– Vaše veličanstvo, stanite, molim vas! – preklinjao je stari dvorski meštar djevojčicu koja je bježala što je noge brže nose. Iza njega trčale su i dvije dvorske dame kojima je pobjegla, starija i mlađa, no djevojčica je već bila daleko. Meštar i dvorske dame su se na brzinu pogledali i on im je očima dao znak koji je značio o ovom nikome, nikada i ni pod koju cijenu ne smiju pričati. Dvije dame šutke odoše iz prostorije a meštar se jednom rukom pogladi po bradi a drugu stavi na dršku mača koji mu je visio oko pasa i stade razmišljati o izgovoru koji će dati njenom ocu, plemenskom poglavici, ukoliko sazna da mu je kći opet pobjegla iz škole za djevojčice.
Djevojčica se zvala Dora i bila je najstarija kći Asteškog poglavice Tacochepoachopua i njegove ljubljene supruge. Iako je Dora pohađala školu sa ostalim djevojčicama, često se bunila da je ne zanima domaćinstvo i pripreme za obitelj već da želi ići u školu sa dječacima i učiti astronomiju i ratne vještine, no to nije bilo moguće pošto su Azteške škole bile strogo odvojene. Kada bi poglavica čuo za Dorine nepodopštine, često bi zavapio: to dijete se trebalo roditi kao muško! Imao bih moćnog nasljednika! – znajući da njenu nemirnu narav, a onda bi, pomislivši na to, zabrinuto uzdahnuo: Ali tko bi je ukrotio?!
Danas je poglavica Tacochepoachopua stajao na polju ispred piramide, gledao svoje ratnike i kako im se pozlaćeni štitovi i koplja sijaje na suncu. Bio je to prizor od kojeg mu se srce ispunilo ponosom. No, tada redove vojnika nešto uznemiri i poglavica ugleda psića svoje kćeri, njezinog osobnog grijača za postelju. Ubrzo nakon chihuahue, na čistinu je dotrčala Dora, a za njom i dvorski meštar i one dvije dvorske dame, njezine učiteljice.
Tacochepoachopua se od prizora razniježi: njegove nepobjedive postrojbe koje su sijale strahopoštovanje duž drevnog Meksika i “gospodarica” njegovog srca, kćerkica Dora sa svojim psićem. “Dakle, opet je pobjegla” – pomisli poglavica. Dora tobože ode za psićem kao da ga je tražila i ode zagrliti tatu pretvarajući se da ga je tek ugledala.
– Dora, zlato. Opet nema nastave? – našali se Tacochepoachopua.
– Ma, ima, ovaj… Bibo je pobjegao, morala sam po njega.
– A što radi Bibo na tvojoj nastavi, Dorice?
– Pa, grijao mi je noge. Tata, znaš kako su nam učionice u piramidi hladne…
Tacochepoachopua se nasmješi i promrsi Dori kosu te je zagrli. Dvorskom meštru koji se dogegao do njega htjedući mu nešto reći, samo da znak da nije bitno i da ušuti. Meštar na to odahnu, znajući da su mu izgovori postali već tanki i prozirni i da samo ispada budala jer poglavica vrlo dobro zna kakva mu je miljenica.
Kasnije uvečer, Dorini otac i majka razgovarali su o svojoj kćeri.
– Taco, ovo nema smisla.. Škola za djevojčice nije za nju – reče mama.
– Znam, ali takva su pravila…
Dora je prisluškivala iza vrata i pomislila: pravila su nam glupa, treba ih mijenjati.
– Znaš one priče da su žene u nekim kulturama kraljice, vođe i rade sve što i muškarci? – upita mama.
– Čuo sam, da.
– Možda je Dora rođena za nešto više od bivanja domaćicom i majkom…
– …kraljevskog roda – doda poglavica zamišljeno.
– Ali možda baš zato, možda je to tako da joj bude lakše, da nama bude lakše promijeniti pravila… – pokušavala je mama, – ne znam ni sama što bi s njom, vidi se da je nesretna i da joj je na nastavi neizmjerno dosadno. Kada se nađe s bratićima, zanima je sve što su učili na astronomiji i vrlo je spretna u borilačkim vještinama…
– Vidio sam, – nasmije se Tacochepoachopua – jednom sam je promatrao u igri.
– Ona je baš tvoja, tvoja kći. Sve ono što si htio, samo što je djevojčica…
– Izgleda da nam nema druge, morat ću zbog njene sreće, promijeniti pravila…
Na to Dora prasne u sobu, ne mogavši se zadržati od sreće:
– Hvala ti taticeeeee – i skoči na poglavicu čije se raspoloženje istog trena promijenilo.
– Dora moja, morat ćemo nešto smisliti za tebe, odnosno za sve djevojčice poput tebe.
– Jel to znači da ćemo učiti borilačke sportove i astronomiju?
– Uz domaćinstvo, naravno. Želim da budeš potpuna ratnica, možda čak sposobnija od muških kolega.
– O tata, neće ti biti žao! – reče Dora i čvrsto zagrli tatu.
