Ako dobijete dijagnozu koja nije ono što biste željeli čuti, tendencija vam je reći: “O, Bože! Kako sam uspjela dospjeti tako daleko od svega onoga što zaista želim?” A mi vam kažemo, nije to bilo nešto veliko – to je bila samo serija malih stvari. To vam je ovo: “Mogla sam odabrati onu misao od koje se osjećam dobro ili pak onu od koje se ne osjećam dobro”. Što znači da me dnevna doza ne-bivanja u “stanju prijema” odvaja od primanja.” I to je sve!
Izdvojeno iz predavanja u San Rafael, CA 24. 3. 01
S
ljubavlju,
Esther
(i Abraham i Jerry Hicks)
Nedavno sam gledala video gdje Dr Bruce Lipton objašnjava da mi nismo jedinka nego zajednica 50 trilijuna stanica koje su živući entiteti toga što čini nas. Svidjela mi se informacija da nisam jedinka nego sam zapravo zajednica 50 trilijuna stanica koje su svaka za sebe visoko inteligentne i bez mog znanja i brige izvršavaju trilijune životno važnih biokemijskih procesa u meni. Ovo me se najviše dojmilo: sve one spremne su se odreći svoje urođene inteligencije i slijediti “centralni glas” – mene, odnosno – moj unutarnji dijalog. Moja uvjerenja. A kakva su mi uvjerenja takav mi je život.
Pripremila sam se kao da mi život ovisi o tome. Učim, ponavljam sve o placebo efektu, epigenetici, neuroplastici, biologiji vjerovanja, I zato što znam da imam “zrcalne neurone” – gledam svjedočanstva ljudi koji su kemoterapiju pretvorili u svoj lijek – energetski podržavali svoje tijelo meditacijama i tako su promijenili svoju enrgiju i usput nisu izgubili ni dlaku s glave.
U ponedjeljak sam tako ušetala u dnevnu bolnicu sa namjerom da “like a boss” pretvorim tu terapiju u svoj placebo, u pomoć u svom izliječenju. Prije sedam i prije pet godina kada sam primila tu takozvanu “pulsnu terapiju”, reagirala sam jako loše i mjesecima sam imala neugodne nuspojave. Ali ja sam sada nova. Anđa 2.0..
Bila sam odlučna, ponizna i istovremeno ponosna na sebe što sam se otvorila i odlučila prihvatiti pomoć. Iako sam jedva hodala moja energija me odmah naradila i preljubazne sestre i osoblje bolnice vodili su me za ruku i svi su bili divni. Primjetila sam da je bolnica bila čista i uredna i ugodne temperature, čistih zahoda, a lift je uvijek brzo došao. “Gubilla” sam se u primjećivanju svega što mi se sviđa.
Rezultati, evo nakon 4. dana:
Nemam gotovo niti jednu nuspojavu a i ove neizbježne kao lupanje srca i ubrzano disanje su podnošljive i vrlo kratkotrajne, za divno čudo odlično spavam, dobro sam raspoložena i danas mi je nekoliko osoba u bolnici reklo da bolje hodam. Osjećam se snažnija. Toliko sam informirana da nema mjesta za sumnju a kad mi doktorica i glavna sestra radosno i podržavajući kažu da vjeruju u mene jer imam pravi stav –cvatem.
Dođem, popričam malo sa svima, oprostim se od njih i objasnim da idem meditirati. Stavim povez na oči, slušalice na uši,i za sat i pol vidim da imam još tekućine I da mi je opet pukla žila, ali znate kaj? Ja sam nova, ne nerviram se i upalim novu meditaciju pa se još malo “šlagiram” sa više od 1300 regeneratornih kemikalija i osjećam se high – a mozak baj-baj. Tada kormilo preuzima moj autonomni živčani sustav i kaže: brzo, popravljaj sve što treba, napokon je nema! A ja ga ne ometam nego mu dajem nove informacije i asistiram dajući mu ljubav i zahvalnost i vjerujem mu. Kažem mu (AŽS – u) da uzme sve što u treba iz te terapije i neka si zatvori receptore za ono što mu ne služi. Prepustim se urođenoj inteligenciji svog tijela koja, by the way, regulira trilijune procesa u meni bez mog znanja! Stvarno je tako lagano.
Desio mi se “Shift”: Promijenila sam kutiju. Moj unutarnji dijalog je drukčiji, pričam novu priču. Moja mantra I love myself postala je I love my cells:)
Prihvatila sam da nisam najpametnija ali radim na tome da budem pametna u tome da kako primjenjujem sva ova znanja i informacije koje sam prikiupila. Znanje bez primjene ne znači ništa. A ja sad radim baš to – LIKE A BOSS!
Zadovoljna sam. Uvid prije spavanja neki dan:
Sve što trebam učiniti je promijeniti priču. Postati nova, drukčija. Trebam promijeniti kutiju u kojoj živim. U kvantnom polju beskonačnih mogućnosti postoji bezbroj kutija, koju ću odabrati, u koju u se uštimati?
Ljudi, u novoj sam kutiji. Super se osjećam, nadahnuta sam i nekako uzbuđena što mi nosi sutra. i mirna sam jer znam da radim sve i znam da je to zato što se volim i nije mi teško biti svjesna i prisutna i paziti na svoje misli. Energetska i emocionalna ekonomija. Sada kada mi je fokus na sebi i kada sve više energije zadržavam za sebe , možete li zamisliti koliko je to dodatne, ekstra energije za iscjeljenje?
Znanje je moć i moj mač i svjetiljka u tami.