English

Što biste savjetovali sebi da ste svoj prijatelj?

Objavljeno, 12.1.2019. | Blog

Naš unutarnji dijalog je to što nam određuje život i urezuje nam bore licu. Pogledajte samo koliko su neki stariji ljudi lijepi, sijaje i dostojanstveno nose svoje godine, a neki su smežurani, tankih usana s kutevima okrenutim prema dolje i stisnutih očiju kao da iščekuju neki napad. Na licima starijih ljudi se točno vidi kakve su unutarnje dijaloge godinama vodili. A kako ćete vi izgledati kad ostarite?

 

Sve što imamo je sadašnji trenutak. Prošlost i budućnost ne postoje, imamo samo vječito sada. (The eternal now)

 

Slike koje utiskujemo u svoj um, posebice kada su praćene emocijom, stvaraju nam isto iskustvo bez obzira jesu li one stvarne ili izmišljene.

Vaš podsvjesni um je usvojio ogromnu količinu laži o sebi, naglašavajući to što nije u redu sa svijetom i sa vama. Vi onda “vrtite” te neistine u svojim odnosima, karijeri, financijama, zdravlju i na drugim važnim poljima svog života.

Cohen, Alan. A Course in Miracles Made Easy (p. 8). Hay House. Kindle Edition.

 

Znate li da dnevno imamo više od 90% istih misli kao i jučer? Spavamo na istoj strani kreveta, peremo zube istom rukom, prvo sa desne ili lijeve strane čeljusti, automatski radimo jutarnju kavu i doručak, idemo istim putem na posao i naša tijela odrađuju sve te radnje automatski jer su nam prešle u naviku pa ni ne moramo obiti svjesno prisutni dok ih radimo. Koliko puta nam se svima desilo da smo stigli na odredište, a da se uopće ne sjećamo što se događalo na putu jer je naše tijelo automatski znalo kamo treba upravljati auto? Te radnje su još ok automatizam ali kada nismo svjesni da automaski reagiramo na iste stvari (kao ja, ali ipak sve manje), ponavljamo stare obrasce koji nisu dobri za nas i ponavljamo slična iskustva samo sa drugim protagonistima (svi muškarci su isti, kolegice na poslu me iskorištavaju, šef traži da radim prekovremeno bez da mi to honorira, …)

 

Ovaj Prosinac mi je donio kulminaciju spoznaja o tome što sam sve naučila i osvijestila u protekloj godini. Napali su me stari programi powered by PMS i vidjela sam koliko je opojna, zavodljivai poznato ugodna ta tuga i koliko joj se lako prepustiti. Ali ove godine je bilo drukčije jer je moj unutarnji promatrač bio budan i upozoravao me da je sve to izmišljotina. Sada znam da ja nisam svoje misli ida im ne trebam vjerovati, i tko je uopće rekao da su one istinite?

 

U ovom novogodišnjem PMS-u bila sam vrlo dramatična i dijagnosticirala sam si depresiju. Ne tešku, ali dovoljno ustrajnu i pokvarenu da me godinama prati, barem kada imam PMS. Bullshit! – oglasila se moja promatračica. – Ne seri, molim te! Kako bi savjetovala svojoj najboljoj prijateljici da ti prodaje ove spike? Što bi si rekla, da si sama sebi frend? Ovo mi je dalo misliti i čak me malo posramilo. Krenuo je unutarnji dijalog i opravdanja: Ovo je taj dio godine, obiteljski praznici koji me bole otkad sam se razvela i otkad mi je umrla mama. Imam opravdanje! – pomislila sam, a promatračica se opet oglasila: Bullshit! Izađi iz prošlosti! Promijeni ploču, izađi iz programa!

 

A, stvarno što bih Anđi savjetovala da sam joj frend? Rekla bih joj da živi u prošlosti. Rekla bih joj da samu sebe kažnjava misleći misli koje podižu bolna sjećanja, rekla bi joj da histerizira i vrti se u krug kao onaj hrčak u kavcezu koji trči u kolu. Rekla bi joj: Daj više izađi iz tog kola! Prestani!

 

Tako je lako utonuti u stare programe i postati nesvjesna mjesečarka s mozgom na paši i tijelom na autopilotu koje odrađuje dobro poznate radnje!

 

Stara priča, pokvarena ploča, kolo u kavezu za hrčke. Ako sam prije 6 godina ili prije 9 ili prije 3, imala grozan Božić, moram li zbog toga imati takav Božić svake godine? Moram li za vrijeme svakog obiteljskog praznika “pasti u nesvijest” i prepustiti se starim emocijama samo zato što je moje tijelo ovisno o njihovoj kemiji? Ili od ove godine može biti drukčije ako samoj sebi obećam da ću se pažljivije nadzirati?

 

I kako to obično biva, na you tube-u mi se u tom trenutku pojavio prijedlog videa: Vi niste depresivni, vi ekspandirate! Ovo je približan transkript razgovora između polaznice seminara (P) i Ester Hicks (O)

P – Borim se sa teškom depresijom!

O – Ne, ne borite se!

P – Borim se, od prije nekoliko godina…

O – VI NE MOŽETE SADA SJEDITI U OVOJ PROSTORIJI I ISTODOBNO SE BORITI SA TEŠKOM DEPRESIJOM! Da li je to, sada kad sam vas prozvala između svih tih ljudi koji su digli ruke za pitanje, i kada ste povikali “Evo me, stižem”!, recite mi, je li je to bila “teška depresija”?

O – Ne. (smijeh)

P – I, kada ste došli do mene, kada ste sjeli na stolicu a ja sam vas pogledala u oči, da li ste tada osjetili “tešku depresiju”?

O – Ne. Osjetila sam sreću.

P – Onda prestanite pričati staru priču koja se nije u skladu s time kako ste sada u ovom trenutku!

 

Otvorila sam menstrualni kalendar i vidjela da imam PMS. To mi je dosta toga objasnilo. Palo mi je na pamet da me od ljeta dijeli samo još šest PMS – ova i preplavile su me sreća i uzbuđenje. Primjetila sam da je prošao najkraći dan u godini i da dani postaju sve duži! Konačno je počela zima! Otvorila sam dnevnik zahvalnosti i napisala takav post da sam satima još bila ushićena i zahvalna. Stvarno, kad sam nesvjesna, nisam svjesna koliko imam razloga za zahvalnost.

 

A kada sam svjesna, tada život postaje moj frend. Svijet postaje nov jer sam ja nova. Kao što je Marcel Proust izjavio:

Pravo putovanje saznanja sastoji se, ne od traženja novih pejzaža nego od imanja novih očiju.

Share to:

Pretplati se!

Pretplati se na blog putem e-pošte i budi obaviješten o novim člancima

Slažem se da se ova e-mail adresa koristi za prijavu na newsletter