English

Moć misli

Objavljeno, 18.7.2018. | Blog

Imam jednog prijatelja koji je jako zabavan i duhovit, ali ipak ne može “preći” preko nekih nepravdi koje se događaju i koje on strastveno mentalno bilježi i primjećuje i ogorčen je zbog toga, iako se zavarava da je samo “u toku” i glumi kroničara aktualne situacije sa dozom (crnog) humora što baš negativno utječe na njega ali on toga nije svjestan. Volim ga, ali često me ta njegova “biti realan spika” živcira i oko toga se najčešće svađamo – ali umjereno (rekao bi moj tata, što znači da smo poslje još uvijek prijatelji). Ja tu pokušavam držati fokus na stvarima koje mi se sviđaju a on mi “buši” balone moje pozitive… Meni u glavi svira: Bit će ti po vjeri tvojoj – ali taj moj frend nikad nije bio religiozan pa ne zna za tu Isusovu izjavu i živi baš to što govori…

 

Iako se trudim paziti što pričam kada me netko pita kako sam, dese mi se gafovi koji ponekad ispadnu divne lekcije kao ova. Prije nekoliko mjeseci, pitala me Nada Bučević na Instagramu kako sam. Napisala sam joj točno kako se osjećam i koje mi paranoje idu kroz glavu zbog toga, misleći naivno da će me ova duhovna učiteljica nježno utješiti međutim, desilo se ovo:

Zašto pričaš tu priču?

Pa zato što si me pitala i zato što mi je postalo puno gore iako jako puno meditiram i inače nikome to ne govorim… Ali kužim da imaš pravo.

Ako si rekla meni, to govoriš i sebi, o tome se radi. Kad smo već kod Dispenze, rekao je i

da je atom 99% energija, i 0,0001 fizička tvar. Nastavi s fokusom na najveći dio sebe <3

– Imaš potpuno pravo! Baš super da si mi se sada javila!

Uzmi ovo kao da je bio “test”. Znam da sam te pitala, ali kreator i onaj koji zna snagu nove priče nikada i u kojim okolnostima ne govori ono čemu ne želi svjedočiti. Jer to čemu svjedočiš, već je prošlost – a nisam te pitala kako si bila?! Ha, ha kužiš? Već, Kako si? Taj dio tebe je najveći u vibracijskoj realnosti.

Zaplakala bih. Emocionalno sam zapravo jako dobro.

Odlično, samo nastavi…

 

Od tog trenutka ja sam opet, još više promijenila svoju priču. Postepeno je moj život postao još vedriji i počela sam dobivati sve više manifestacija koje sam zaželjela prije.

Ponovno čitam ovu divnu knjigu i nalazim dio koji bi voljela pokazati tom prijatelju, ali on ne voli čitati knjige i vjerovatno ne čita ni moj blog:

“Neobrazovani” um (uneduacted mind) inzistira na tome da je negativnost nužna i stvarna i na tome da je korupcija stvarna i uči nas da mrzimo. Samo tada kada je um “obrazovan” sposoban je za mudrost i može biti u miru s time da vidi čovječanstvo takvim kakvo je. Oduvijek je bilo isto tako negativno kao i danas, korumpirano, u ratovima i nepravdi. Shvatit ćeš da je jedino što možeš promijeniti je – samo sebe i uvidjeti da je realnost ljudskog života preplavljena negativnošću ali ta negativnost više neće moći utjecati na tvoje stanje Ljubavi.

Jury Spimly, “The Lion moves alone”

 

Kako “obrazovati” um? Tako da se upoznamo s njegovim sadržajem (i da pretvorimo prošlost u ljubav). Koje su to misli koje mislim? Nedavno sam čula divnu prispodobu da misli možemo promatrati kao oblake koji dolaze i prolaze. Onako kao kada ležimo na travi i samo ih gledamo tražeći u njima likove i asocijacije, bez da uključimo emocije. Otkriti sadržaj svog uma. Wow. Zar to nije logično? I da jedino tako možemo nešto promiijeniti?!

Volio bih da si 5 minuta u mojoj glavi. Ti ne znaš kako je to! – rekao mi je neki dan jedan poznanik.

Da li kužiš da time samo priznaješ poraz od svog “-neobrazovanog” uma?

Nije me kužio. A ja sad kužim da ne mogu baš svi biti svjesni. Velika većina ljudi živi kao taoci svog uma, svog emocionalno-razmišljajućeg procesa i podsvijesti. Um luduje a oni ne mogu spavati i anksiozni su. To je kada sluga zabrije da je gospodar. Um je vrlo korisna stvarčica ali samo ako zna tko je pravi šef. Samo ako on služi nama.

 

Znate, i ja sam prije živjela kao taoc svog uma i ja sam 5 i pol godina pričala o tome kako mi je na sudu i istovremeno se čudila što to tako dugo traje, a onda sam iscrpljena prestala i otpustila. Još jedino što nisam probala je bio oprost – meni, njemu i toj sutkinji. U stilu: Izvinite što smo se sreli. Žao mi je što sam iz vas izvukla ono najgore, žao mi je! Ali nikada ne opraštamo zato što to netko zaslužuje nego zbog sebe. Oslobodila sam se kao od okova i izašla iz te tamnice. Sada sam teatralno rekla da sam samo promijenila svoje misli. Nuspojava moje emocionalne (vibracijske) promjene? Sve se završilo u moju najveću korist! Nisam mogla vjerovati!

S riječima i mislima se nije za zezati. Ja sam često govorila da ne mogu shvatiti, da će mi se zapaliti mozak! Pretpostavljam da sam svu tu energiju tjerala baš tamo i tako je i bilo. Upale po cijelom mozgu…

Htjela sam vam zapravo ispričati da sam promijenila priču i da je moj život postao technicolor lijep, i da se osjećam zahvalno i sretno. A život je putovanje a ne cilj, zar ne?

Share to:

Pretplati se!

Pretplati se na blog putem e-pošte i budi obaviješten o novim člancima

Slažem se da se ova e-mail adresa koristi za prijavu na newsletter