English

LP na kraju maila dođe kao meki stisak znojne ruke, ili?

Objavljeno, 25.1.2018. | Blog

Ja sam ona Facebook frendica koja postove ljudi lajka sa srcem, a to vjerojatno nervira mnoge. Ne zanima me. Volim stavljati srca i sviđa mi se što je Facebook dodao nekoliko ikonica smajlića uz opciju “palac gore” što je, meni osobno, iritantan znak. Ipak, “palac gore” stavljam kada sam nečim zadovoljna ili podržavam, a srce stavim kada mi se nešto jako sviđa. A u zadnje vrijeme mi se jako puno toga sviđa, što znači da mi se jako promijenio fokus. Baš super je to…

Upravo sam prijatelju, koji radi video art, ispod predivnog uzorka koji me podsjetio na Idrijsku čipku, napisala:

Osjećam se glupo što te stalno hvalim, ali ja zaista obožavam tvoje radove

 Frank Hörlitz http://frankhorlitz.tumblr.com/

Upoznali smo se na Yes to all partiju prošle godine u Madridu i njegovi me radovi fasciniraju. Jednom sam provela sat vremena gledajući zid na kojem je projicirao svoje rasplesane, šarene logaritme. Njegova je umjetnost spoj matematike i mašte. Digitalni kaleidoskop.

Ali zašto sam se ja osjećala glupo?

U ovom našem vremenu lajkova i naziva poput “draga”, “srce”, “brate”, “sestro”, koji se tako olako koriste, teško je povjerovati u iskrenu sklonost i divljenje. Jeste li skužili da nam je uvjerljivije primiti kritiku nego kompliment? A to ovisi i o stupnju povrede koju imaš. Zamislite to kao gnojnu ranu iznad koljena. Sjedite u kafiću i čekate mene.

Uđem, sjednem za vaš stol i prijateljski vas potapšam po koljenu.

Kužite? Bezazleno tapšanje ili kompliment nisu isti ako je u pozadini rana (i nepovjerenje zasnovano na dosadašnjim iskustvima).

Ni ja nekada nisam znala što bih s komplimentom. Sada vježbam, radim na tome, ali primijetila sam da se neki ljudi baš iznenade kada kažem samo “hvala”. To su oni ljudi koji nakon svakog komplimenta koji dobe kažu: “Ti se šališ! Pogledaj me kako sam grozan/na. Sigurno znate te ljude jer smo mnogi od nas jednom i bili ti ljudi. Ali to prerasteš. Rana ti zacijeli.

Postaneš sam sebi frend kakvog si oduvijek trebao/la.

Sinoć je moj brat Jerko napisao post na Facebooku i ukrasio ga fluorescentnom pozadinom i debelim bijelim slovima:

LP na kraju maila dođe kao meki stisak znojne ruke.

Ka-buuum! (U mojoj glavi se kao u crtiću odigrala eksplozija, vrlo plastičan prikaz). Odmah sam komentirala:

Uf, to ja radim.

Jerku je to bilo simpa, a ja sam se zamislila. Što mi dođe lp?  Lijepi pozdrav – ili – lepo pozdravljeni – a to sam pokupila u 12 godina života u Sloveniji, gdje je to klasičan završetak službenog maila kada ga pišeš na brzinu. A moguće je i da sam samo ja to tako shvatila. Opet, po tko zna koji put, uviđam da svi sve vide/čuju/doživljavaju iz svoje perspektive.

Tako je i s mojim srcima na Facebooku.

Neka svatko misli što hoće, a meni neka ovo bude zadnji put da razmišljam o tome što drugi ljudi misle.

Razmišljala sam kako da završim ovaj post i otišla na Facebook. Ispod mog komentara rasplamsala se rasprava: “i ja isto, i ja isto to mislim”.

 Frank Hörlitz http://frankhorlitz.tumblr.com/

Tko zna, možda sam ih baš ja ohrabrila da se usude napisati ovako lijepe stvari. Kažem vam da se ljudi ponekad srame iskreno reći što misle jer se boje da ćeš misliti da su fejk.

Čudna vremena, prijatelju moj.mp3 – rekli bi na Twitteru. I znam da ide “Teška vremena”, đavo ih odnio. Ali kad razmisliš, Neki to vole vruće su tu pjesmu izvodili prije skoro 30 godina, a još uvijek je aktualna. Pa stalno su teška vremena ako tako gledaš, a svima su “vremena” onakva kakvi su oni trenutno.

Ja sam trenutno u srcima i lijepim detaljima. Osjećam da sam užasno sretna i na pamet mi padaju dva razloga: dolazi nam proljeće i još samo pet PMS-ova do ljeta!!!

LP!

Share to:

Pretplati se!

Pretplati se na blog putem e-pošte i budi obaviješten o novim člancima

Slažem se da se ova e-mail adresa koristi za prijavu na newsletter