Ljudi, ja sam slobodna!

Objavljeno, 4.4.2018. | Blog

Bok ljudi! Sretno vam i blagoslovljeno proljeće i topli dani! Vjerujem da ste se lijepo odmorili i podružili sa svojim najmilijima i da niste imali potrebu dangubiti na društvenim mrežama i ljudima slati generičke čestitke i slike obojanih jaja i zečeva, te da ste radije proveli svoje dragocjeno slobodno vrijeme gledajući u oči vaših najmilijih.

 

Moja super odluka da se maknem aplikacije s telefona podarila mi je vrijeme i prisutnost u vlastitom životu. Ali nije li Facebook toliko prihvaćen, da čak i poslovna komunikacija teče preko njega?! Kada sam vidjela da u inboxu imam toliko i toliko nepročitanih razgovora, pokleknula sam pred znatiželjom i instalirala messenger samo da vidim je li moja ideja za slikovnicu koju radim sa dream-team kolegama prošla. Ta-daaam! Dočekala me horda čestitki za Uskrs a većina od nepoznatih ljudi. Čak sam dobila i nekoliko whatsapp i sms poruka sa brojeva koji nisu u mom telefonu i koje su glasile: Isus kuca na tvoja vrata… Hm, to mi izgleda kao da osobe koje to šalju toliko ne vjeruju u to što pišu da imaju potrebu da svi ostali povjeruju tako da mogu konačno i oni. Naporno.

 

Neki dan izašao je divan tekst od Ide Prester o Isusu koji nije bio nimalo takav kakvi su oni koji ga najčešće spominju. I ja mislim da taj genijalni lik nikada nije htio da vjerujemo u njega nego da vjerujemo kao on. Isto tako, on nikada nije rekao polubraćo i polusestre, nikada nije radio razliku između njega i drugih ljudi i nikada nije rekao ja sam jedini sin božji a vi ste vanbračna djeca. Uostalom, kako i Ida kaže, on je bio vanbračno dijete i baš ono što ovi samozvani božji tumači i tobože pravi vjernici najstrože osuđuju.

 

Ali, bolje mi je da se manem toga – nemam potrebu nikoga u ništa uvjeravati: smatram da je duhovnost osobna stvar i da je nepristojno zadirati u ičiju slobodu uvjerenja, ali željela bih da ljudi svoja uvjerenja zadrže za sebe. Da mi ne drže prodike zašto (oni misle) da mi se desila bolest i da nije ljubav koja me oslobađa od tereta prošlosti nego Isus jer samuvjerena da bi im taj isti Isus opalio šamar kada bi to čuo. Vjerovatno ne bi jer je on bio utjelovljena ljubav i razumijevanje a ja još nisam tamo. Uostalom, ni ne znam što je bio, Bibliju su pisali ljudi 200 godina nakon njegove smrti tako da je sve to rekla-kazala pričica koja se puno puta prepisivala i prilagođavala vlastodršcima tadašnjeg vremena, ali imam osoban feeling da je Isus bio jako kul – što je samo moje mišljenje.

 

Ove riječi koje se pripisuju Buddhi mi se zato jako sviđaju:

Vjerujte, ne zbog nekih starih rukopisa u kojima tako piše, vjerujte, ne zbog nacionalnog uvjerenja, vjerujte, ali ne zato što ste od malih nogu odgajani tako da vjerujete, vjerujte zato što ste razumjeli i potom analizirali i tek tada će ta vjera donijeti dobro vama i drugima. Vjerujte i živite po svom uvjerenju i pomozite drugima da tako žive.

 

Ove sam praznike provela sa najboljim prijateljem i bivšim dečkom koji me posjetio u Zagrebu a onda smo zajedno otišli u Sloveniju, na druženje s njegovom obitelji. Na nagovor mog sina spavala sam kod njega, u kući u kojoj sam nekada živjela. Pretvaranje prošlosti u ljubav omogućilo mi je slobodu od teških uspomena prošlosti i bez puno razmišljanja rekla sam da sinu nakon što mi jepotvrdio da je pitao za dopuštenje tatu i baku. Kakva divna promjena! Prvi put nakon toliko godina, posjetila sam Ljubljanu i vidjela zašto sam je toliko voljela. Čak i susret sa bivšom svekrvom i druženje s njom i bivšim mužem, pokazalo mi je zašto sam voljela živjeti sa njima. Proveli smo divno večer na opće oduševljenje našeg Gašpija. Nije li to baš kako bi se ponio Isus? Kako me uopće netko može pitati kako sam to mogla napraviti a šalje dijete na vjeronauk? Kod koga ga šalješ i u koga vjeruješ čovječe??!

 

Odlučili smo da je najlakše da spavam u Gašpijevoj sobi koju dijeli s bratom, koji je s mamom bio na praznicima kod druge bake i djeda Neko smo se vrijeme prije spavanja družili samo nas troje. Ljudi, ja sam izliječena! Lagana i slobodna od okova prošlosti a vidjevši koliko to znači našem sinu, srce mi je bilo veliko kao kuća. Primož i ja smo pijuckali vino i razgovarali, a naš sin nam je puštao glazbu i svako malo nas grlio. Primož me pitao kako mi je sada kada Gašpi živi s njim – rekla sam mu da mi je važno samo da je sretan i da sam mu zahvalna što se tako lijepo brine o njemu. Ispričala sam se Gašpiju što smo bili tako sebični i što smo se godinama svađali i ponašali kao idijoti a on nas je grlio i rekao nam: “Ma, meni ste baš super i volim vas oboje.” Mislila sam si, kakva sreća što su djeca tako programirana da uvijek vole svoje roditelje i pamte samo dobre stvari a moje srce je opet oticalo i imala sam osjećaj da će eksplodirati od ljubavi i sreće.

 

Eto to su bili moji lijepi obiteljski praznici. Sada vidim komentare ljudi ispod fotke gdje smo Gašpi, Matjaž i ja jučer u Piranu, i vidim da ljudi misle da imam novu vezu i da sam tog čovjeka odmah nazvala očuhom svog sina. Hahaha, ljudi su stvarno blesavi! To se zaslužuje a ne proglašava: njih dvojica su bliski već 7 godina i bili su to i bez mog utjecaja, njihova veza je njihova, nemam ja ikome išta određivati. Opet shvaćam da svi govore samo o sebi i da svatko ima svoje mišljenje bez obzira na to što je istina.

 

Budite veseli i radosni jer je Vaš život, ma kakav bio, nekome samo želja.

Share to: