English

Jeste li se ikad istinski zapitali što zapravo znači ljubav?

Objavljeno, 18.10.2018. | Blog

Zaljubljena sam. Najviše u život, pa u neke ljude, nove prijatelje i ciljeve koje sam si postavila. A najviše u sebe.

 

Tek sad mogu reći da živim u ljubavi; primjećujem da je svuda oko mene i onda je, kao za nagradu, ima još i više. Otvaram srce i čini se da to i druga srca primjećuju pa se otvaraju pred mojim. Jučer sam u teretani srela muškarca koji je toliko otvorio srce u razgovoru samnom da su mu se oči zasuzile pa sam ga morala zagrliti.

 

Pomislila sam: blago njegovoj supruzi. Kakav komad frajera a tako osjećajan. Predivno.

To je moj tip muškarca, zovem ga: drvosječa sa suzom u oku. Muževan a u dodiru sa svojim emocijama.

 

Razmišljam o ljubavi. Zna li itko o čemu se tu radi? Ja nisam znala. Htjela sam da me netko voli. Onda sam radila na sebi pa sam htjela voljeti nekoga. Ali ipak da i taj netko voli mene. Je li to ljubav ili nagodba? To je uvjet, zar ne? Kažem volim te, a mislim trebam te da bih bila sretna. Ili ponašaj se onako kako ja zamišljam da se trebaš ponašati da bih bila sretna. Znate što sam skužila? Ja nemam pojma što je ljubav, tek učim.

Kako sam mislila da mogu ikoga voljeti ako nisam voljela samu sebe?

Govorila sam da volim svog sina a nisam voljela njegovu mamu. Mislila sam da volim neke muškarce a zapravo sam voljela kako se osjećam pored njih. Voljela sam svoju sreću kada sam bila s njima. Sada znam da to nije ljubav nego korist.

 

Ako tvoja sreća ovisi o ikome ili o ičemu, to nije sreća. To je anksioznost. To je napetost i pritisak. To je strah.

Anthony De Mello

 

Zato sam zavoljela prvo sebe, da ne budem fejk. Prvo počinjemo od sebe. Anthony De Mello kaže da postoji samo jedna potreba, samo jedna jedina emocionalna potreba a to je da volimo. Ništa drugo. Bez očekivanja ičega unazad. Kažemo ljubav, a zapravo je to navezanost.

Navezanost kaže: volim te zato i ti trebaš voljeti mene i učiniti me sretnom.

Nije li to nagodba, dobar deal? Ja tebi ti meni? Biste li voljeli svoje dijete da ono ne voli vas? Preformulirat ću: volite li svoje bližnje kada vas oni vole drukčije nego biste vi to htjeli?

Istinska ljubav kaže: volim te, dakle želim da budeš sretan. Ako to uključuje mene – super, ali ako ne, nema veze, samo da si ti sretan.

 

Bože moj, koja je to bila lekcija! Poželjela sam naučiti što je to istinska ljubav i zaljubila sam se u muškarca koji je želio dijete. Ja nisam željela dijete, već sam to iskustvo prošla. Odjednom sam se našla pred odlukom: volim li ja više sebe ili njega? Hoću li se zbog toga da ostanemo zajedno odreći sebe (da ga ne izgubim) ili ću ga pustiti da bude sretan sa nekom ženom koja želi isto to što i on? Odlučila sam se za sebe ali nije bilo lako. Moj ego je cvilio i vrištao. Moj ego se nadao da će on odustati od svoje želje pa da budemo zajedno (kada već ja nisam htjela). Vrlo sebično od mene, zar ne? Ostali smo prijatelji. Volimo se i jedno drugom želimo da smo sretni. Previše je vrijedno to što imamo da bismo to izgubili zbog ega.

 

Anthony De Mello je to lijepo rekao:

Kažu ljubav je slijepa. Glupost. Na svijetu ne postoji ništa tako jasnovidno kao što je ljubav. Navezanost je slijepa zato što je glupa. Zato što je osnovana na lažnom uvjerenju a vi to zovete ljubavlju?

Zaljubljena sam u tebe. Volim te.“ Šta? Ti voliš mene ili voliš sebe? Zaljubljena znači “posesivna sam”. Zaljubljena sam u tebe znači “želim te za sebe; i neću biti sretna bez tebe, emocionalno ovisim o tebi i ne mogu biti sretna bez tebe”. To je droga. To je bolest.

Vaša i moja kultura kaže da je to najveća vrlina. To je smeće, ali tko se usuđuje to reći? Slijepi ste. Puni ste sebe kada ste zaljubljeni. Jeste li o tome ikada tako razmišljali? Vi ne vidite drugu osobu samo ste proicirali idealnu sliku na nju i to je to što vi volite. Ideal. Kada ne očekujemo ništa od druge osobe, tada to ne zovemo zaljubljenošću.

 

Često me pitaju: kako ti je sada kada tvoj sin živi kod tate? Ili: kako si ga mogla pustiti da ode? Takva pitanja postavljaju ljudi koji brkaju ljubav za navezanost (attachment). Volim svog sina i želim da bude sretan. Ako je došlo vrijeme da je on sretniji u Ljubljani uz svoga tatu, tu njegovu odluku sam bez razmišljanja blagoslovila. Da li me boljelo? Ne brinite, i ja sam samo čovjek i moj ego je vrištao. Ali nisam mu to pokazala, da on ne posumnja u to da ću ga voljeti bez obzira na njegove odluke.

 

Znate što? Idealno je da se spoje dvije osobe koje su potpuno ispunjene i ostvarene i tako mogu uživati jedna u drugoj. Da imaju slične ciljeve i gledaju u istom smjeru a ne jedno u drugoga. Da rastu kao dva drveta jedno pored drugoga ali dovoljno daleko da ne bacamo sjenu jedno na drugo. Sada želim naučiti tu lekciju.

Share to:

Pretplati se!

Pretplati se na blog putem e-pošte i budi obaviješten o novim člancima

Slažem se da se ova e-mail adresa koristi za prijavu na newsletter