English

Ako vjeruješ da je sve dobro, tako će i biti

Objavljeno, 14.8.2018. | Blog

Nikako da počnem blog a cijelih deset dana moja je lekcija to da je ljubav svuda oko mene. Ali kako da pišem kada sam toliko sretna? A bilo je i jako vruće cijeli tjedan, zar ne?

 

Prvo da vam kažem da sam ljetovala kod divne djevojke koju sam upoznala prije 4 godine preko Instagrama. Da, Instagrama, i bilo mi je predivno! Sada smo se prvi puta vidjele uživo jer sam se odlučila za njezin otok. Samo ekstremno kod mene, što da vam kažem. Slijedim svoju intuiciju i još nikada nisam pogriješila. Stigli smo kod nje a ona je živjela sa bakom, divnom ženom s kojom sam se odmah zavoljela. Teta Mariči, dok je bila mlađa i boljeg zdravlja, bavila se bioenergijom ali kada me vidjela odlučila je da će me uzeti za svoj eksperiment iako je bole ruke i jedva stoji zbog osteoporoze ali odlučila me liječiti, pa što bude. Tako sam ja srećkovićka, dobila 12 dana tretmana jer me život baš voli. Teta Mariči bila je uz to tako mudra i duhovita škrinjica znanja, iskustva i životnih mudrosti, a ja sam se osjećala toliko voljenom i samo sam zahvalna primala što je i nju oduševilo jer terapija tek onda ima smisla. Moj otac nas je u čudu i s rezervom promatrao sa strane (on se jadan još ne može naviknuti na mene) rekavši da se teta baš zaljubila u mene a ona ga je uvjeravala: Ona će vam potpuno ozdraviti! Ne brinite za nju! Ona ima vjeru i volju! A to je najvažnije!

Anamarija, njezina unuka došla mi je kao mlađa sestra s kojom sam mijenjala odjeću za izlaske a moj sin je pak imao Maričinog unuka vršnjaka i cijelo društvo za izlaske. Tata je komentirao da stvarno imamo puno sreće da nam se sve toliko posložilo! On naravno nije znao da idemo na ljetovanje na slijepo jer to ne bi razumio, a moje beskrajno povjerenje u život me još nikada pa ni ovaj put nije razočaralo.

 

Na plaži je uvijek bilo zanimljivo jer sam izazivala suosjećanje žena u trećoj životnoj dobi i koje su operirale kuk. Kada su me vidjele kako se na svojim nesigurnim nogama, poput tek rođenog bambija, borim sa gravitacijom na laganoj nizbrdici plaže, dolazile su do mene i nudile mi pomoć. Ma ne samo one, svi su mi nudili pomoć a ja se nisam mogla načuditi koliko je ljubavi svuda oko mene! Ipak sam sa laganom zavišću promatrala dvogodišnjake kako hodaju puuuno bolje od mene ali ništa mi nije moglo pokvariti raspoloženje.

 

Jedan dan me onaj novi prijatelj zvao da idem s njim na koncert u Šibensku tvrđu Svetog Mihovila, i ja sam rekla da. Tamo sam doživjela soundtrack svoje mladosti i ugledala svoju staru prijateljicu kako posebno pleše onako kako je samo ona znala. Kada me primjetila, cijukale smo skupa od sreće kao dvije klinke.

– Hej, ovo je moj najnoviji super prijatelj!

Samo se nasmijala, onako od srca. Moj prijatelj nas je gledao neznavši što da kaže. Nije bio spreman za takav intro. Vesa ga je tješila:

– Ne brini, tako smo se i nas dvije upoznale i za dva dana govorile: Hej, ovo je moja nova najbolja prijateljica! Samo ekstremno s Anđom, samo ekstremno!

Kruder & Dorfmeister live, čiji smo album prije dvadeset godina izlizale na našim druženjima. Nije to bio jedini soundtrack našeg prijateljstva ali kako je lijepo ponoviti uspomene! Sutradan su nas pozvale kod njih na ručak. Nata, njena sestra, bila mi je body-double u spotu https://www.youtube.com/watch?v=mTr4ec9LCpE , što znači da smo se posljednji put vidjele prije nego sam zatrudnila sa Gašpijem. S nekim ljudima baš možeš nastaviti tamo gdje si stala, kao da nije prošla ni godina dana. Gledam sad taj spot i divim se kako sam hodala! Opet ću tako, odlučna sam!

Njihovi roditelji pozdravili su me tako da sam se osjećala kao dio obitelji iako smo se posljednji put vidjeli prije dvadeset godina. Strašno zvuče te brojke ali to vam je je živa istina. A naša radost bila je još veća: grlila sam njihovu uplakanu, ganutu majku rekavši joj da mi puno znače njeni zagrljaji jer ja više nemam mamu. Na to je plakala još više, a to nisam htjela, ali bilo je fino što me tako snažno grlila. Njihov otac požalio mi se u šali da još uvijek muku muči s ćerama, pa sam mu rekla: Zar još uvijek? Pa to ste mi rekli i zadnji put! – na što smo se svi nasmijali. Proveli smo divan dan u njihovoj kući a ja sam se osjećala kao da sam sa nekom svojom obitelji.

Samo ekstremno, samo ekstremno…

Vratila sam se u Zagreb. Na bazenu jedan dan, prišao mi je ganuti muškarac rekavši mi da mi se želi zahvaliti što sam prije nekoliko godina u crkvi, podigla njegovu kćerkicu koja je pala u nesvijest.. rekao mi je da sam je digla u naručje i pričekala da on dođe po nju. Nisam se mogla sjetiti kada sam zadnji put bila na misi??? Tada se ispravio rekavši da je kćerka već dvadesetogodišnjakinja, ali bilo je baš lijepo što me netko ima u tako lijepom sjećanju. Ja se recimo toga ne sjećam 🙂

Kupila sam kartu za YesToAll party u Rujnu i za dva dana dobila pismo svog prijatelja kojeg sam prošle godine upoznala tamo da nakratko dolazi iz Australiije i da će i on doći ako budem tamo. On je moj suborac i oboje smo duboko utjecali na ozdravljenje jedno drugoga. Koji tjedan!

Samo ekstremno, samo ekstremno… ako se prepustiš i ako vjeruješ da je sve uvijek dobro tako će i biti. Probajte vjerovati u život. Tko zna što divno ima za vas.

Share to:

Pretplati se!

Pretplati se na blog putem e-pošte i budi obaviješten o novim člancima

Slažem se da se ova e-mail adresa koristi za prijavu na newsletter